Kad se vrhunci našeg neba spoje
Moja će kuća imati krov




U hladu velikog maslinjaka posvećenog heroju Akademu na obroncima urbanog jezgra antičke Atine nalazila se prvobitna Platonova akademija. Akademijino ime, uprkos očekivanju značenja koje asocira na nauku, mudrost, učenje ili znanje – značilo je da se nalazi u mirnom kraju. Okupljena oko Platona, ta akademija postaće uporište slobodnog promišljanja, otvorenih debata i nezaustavljive izgradnje znanja. Dok su se dovodile u pitanje ustaljene pretpostavke i klasične forme, rađale su se nove filozofske ideje. Te ideje bile su humane, transparentne i široke, kao i prostor u kome su se rađale. Znanje teži izvoru koji je poletan i inspirativan, odmjeren i svrsishodan.

U mirnom kraju grada, ispod brda, iz borove šume izrašće nova Akademija.
Prema pretpostavljenim izvorištima inspiracije, nova akademija zahtijeva prozračnost, strukturnu neponovljivost, prostornu harmoniju. Kao u hladu Akademovog maslinjaka – ravnoteža naprednih i poetičnih promišljanja oblikovaće se u hladu novog krova.




Van ustaljenih klišea i normi, ovaj objekat želi biti odraz jedne institucije i jednog naroda, njegove nauke i umjetnosti. U šumi borova i čempresa posađena je artificijalna šuma stubova sa bakarnom oblogom. Krov je raskošan, oštar i poletan. Oblik krova je doveden do krajnje granice naglašavanja simbolizujući postojanost i usmjerenje ka visini.
















 
















Formirana kao izlog uspjeha akademije, galerija se linearno proteže od ulaznog hola i biblioteke, uz Beogradsku i ul. Rista Stijovića. Time se predstava o izložbi u galeriji može dati i prolazniku, a akademija teži da se predstavi javnosti. Lake unutrašnje pregrade omogućavaju raznovrsnost instalacija i postavki , i sekventno razgledanje izložbe, insistirajući na novoj formi galerijskih prostora. Polu-transparetna fasada u drugi fokus stavlja i vegetaciju i pejzažno uređenje unutrašnjeg dvorišta, dok se prema potrebama izložbi cio prostor može obviti svjetlosno nepropustljivim zastorima.







Academy Award winning film The Substitute (1961)
 
directed by Dušan Vukotić (1927-1998)
member of the Montenegrin Academy of Sciences and Arts


























U glavnom holu strukturni elementi omogućavaju njegovoj veličini da se izrazi, stvarajući impresiju prostranosti, otvaranja ka zelenilu, inverziju spoljašnjeg i unutrašnjeg. Maslina u amorfnom poluatrijumu uz foaje postaje dio enterijera.
Mikro elementi, legati, skulpture, prijemni pult, stepenište – nisu isključivo u službi ispunjenja primarnih funkcija upotrebljivosti, već umjesto čvrstih pregrada nenametljivo dijele prostore ne ugrožavajući grandioznost i prozračnost foajea.














Kabineti akademika smješteni su u ravnopravnom simetričnom odnosu u ortogonalnoj matrici prvog sprata. Unutar nje, funkcija hodnika je promijenjena – on se smjelo naglašava sa ciljem punktiranja dubine prostora, a unutar koga amorfni procjep podne površine, poput kanjona, omogućava da se cijeli objekat kroz duplu visinu otvori ka utrobi – unutrašnjem foajeu u prizemlju.
Deluvijalna proširenja formiraju mjesta za interakciju i komunikaciju, a po ulasku u kabinete i sale, konveksnost krova (u suprotnosti perspektivi) otvara pogled ka visini.





















Marker